Sveto pismo

2. Korinćanima 7,3

3
Ne govorim na osuđenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo.
πρὸς κατάκρισιν οὐ λέγω, προείρηκα γὰρ ὅτι ἐν ταῖς καρδίαις ἡμῶν ἐστε εἰς τὸ συναποθανεῖν καὶ συζῆν.

Tumačenje stiha

Komentari

Prekore koje upućuje korintskim hrišćanima, sveti apostol preliva blagošću i krotošću evanđelskom. Ispravlja ih „duhom krotosti“ (Gl. 6, 1). Iako među njima ima i velikih grešnika, on ih ne odbacuje, jer je u njega sila koja i najokorelije grešnike preporađa i preobražava, otpuštajući im i najcrnje grehe. Ta sila?

Neizmerna ljubav Hristova, neizmerno čovekoljublje. I on ih zaista sve nosi u srcu svom, kao i njegovi saradnici. Jer su oni u svetu, da leče ljude od grehova i mana, a ne da ih progone zbog njih, još manje da ih ubijaju zbog njih. Ako je ko pao, sveti apostol se spušta za njim u njegov ponor, da bi ga otuda izvukao. Ako se ko teškim gresima svojim sunovratio u sam pakao, on i tamo silazi, da bi ga otuda izvadio. Poput čudesnog Gospoda koji je u ad sišao „i uzi okovanih“ razrešio, i iz ada ih izveo. Tako ih i hristonosni apostol silom svetosti svoje, koja mu je od Hrista, oslobađa ada i svih strahota njegovih.

I zaista, on umire i živi sa svima hrišćanima, da bi svačiju smrt i svačiji život pretvorio u smrt za Hrista i u život za Hrista, eda bi svi zajedno sa njim, nenadmašnim blagovesnikom, mogli reći: „Ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo“ (Rm. 14, 8). Imajući to u vidu, i to kao svoju želju, sveti apostol izjavljuje Korinćanima:

Nazad na celo poglavlje