Sveto pismo

2. Korinćanima 7,5

5
Jer kad dođosmo u Maćedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah.
Καὶ γὰρ ἐλθόντων ἡμῶν εἰς Μακεδονίαν οὐδεμίαν ἔσχηκεν ἄνεσιν ἡ σὰρξ ἡμῶν, ἀλλʼ ἐν παντὶ θλιβόμενοι— ἔξωθεν μάχαι, ἔσωθεν φόβοι—

Tumačenje stiha

Komentari

Mnogobrižni apostol nema mira, jer stalno bdi nad dušama bezbrojnih hrišćana. A one? Neke od njih posrću, neke u podvizima sustaju, neke dremaju, neke se šale sa iskušenjima, neke potresaju strasti, neke spopadaju demoni. I kroza sve to apostol hita, blagovesti, strahujući i boreći se za svaku dušu. Takav strah prohodi njegovu dušu i za korintske hrišćane. Sve oči njegove mnogobrižne duše gledaju ka njima.

Nazad na celo poglavlje