Stari zavet
Ovako govori Gospod: Ja izvedoh narod ovaj iz ropstva, dadoh im zapovijesti preko sluga Mojih proroka, koje oni ne htjedoše slušati, nego odbaciše Moje savjete.
Mater, koja ih rodi, govori im: Idite djeco, jer sam udovica i zaboravljena.
Ja vas vaspitah sa radošću, a poslah vas sa plačom i žalosti, zato što ste sagriješili pred Gospodom Bogom vašim, i počinili zla pred Njim.
Sada šta da uradim za vas? Udovica sam i zaboravljena: idite djeco i izmolite od Gospoda milosti.
Tebe Oče, prozivam kao svjedoka pored matere sinova, koji ne htjedoše držati zavjeta moga.
Predaj ih na sramotu, i mater njihovu – da je plijene, da nestane rod njihov.
Neka se rasiju imena njihova po narodima i nestanu sa zemlje, jer oni prezreše zavjet moj.
Jao tebi Asirijo, koja skrivaš u sebi nečastive! Rod lukavi! Sjeti se šta Ja učinih Sodomu i Gomori.
Zemlja njihova leži u rupama smole i humovima pepelnim. Tako postupih ja sa onima, koji Mene ne slušaše, govori Gospod Svedržitelj.
Ovako govori Gospod Jezdri: Prenesi narodu Mome, da ću im dati carstvo jerusalimsko, koje obećah Izrailju,
I primiću slavu od njih i daću im prebivališta vječna, koja pripremih za njih.
Drvo života biće za njih ulje mirisno; i neće biti iznureni radom i neće iznemoći.
Dođite i primite; tražite sebi dana malo, da se ne bi usporili. Već je spremno za vas carstvo: pazite.
Svjedoči nebo i zemlja da sam Ja istjerao zlo i stvorio dobro. Živ sam Ja! Govori Gospod.
Majko! Obgrli sinove tvoje, vaspitavaj ih sa radošću; kao golubica ojačavaj noge njihove, jer Ja izabrah tebe, govori Gospod.
I vaskrsnuću mrtve iz mjesta njihovih i iz grobova izvešću ih, jer ja poznadoh ime Moje u Izrailju.
Ne boj se matero sinova, što Ja izabrah tebe, govori Gospod.
Ja ću poslati tebi u pomoć sluge Moje Isaiju i Jeremiju, sa savjetom koji Ja osvetih i pripremih tebi dvanaest drveta, otežalih različitim plodovima,
i isto toliko i izvora, iz kojih teče mlijeko i med, i sedam gora veličanstvenih, obraslih ružama i ljiljanima, kroz koje ću ispuniti radošću sinove tvoje.
Opravdaj udovicu, podaj sud bijednome, pomozi siromašnog, zaštiti sirotinju, obuci gologa,
O slabima i nemoćnima brini se, nad hromim ne smij se, one bez ruku zaštiti, i slijepoga privedi ka viđenju svijeta Moga,
Starca i mladića u zidinama tvojim zaštiti,
Mrtve na koje naiđeš, sahrani i obilježi grob, i Ja ću ti dati prvo mjesto u Mome vaskrsenju.
Odmori i uspokoji se narode Moj, jer će doći počinak tvoj.
Doji sinove tvoje dobra dojiljo, ojačaj noge njihove.
Od slugu koje Ja dadoh tebi, niko da ne pogine, jer Ja ću ih uzeti od tebe.
Ne popuštaj. Kada dođu dani tuge i tjeskobe, drugi će plakati i žalostiti se, a ti ćeš biti vesela i u izobilju.
Narodi će zavidjeti tebi, ali ništa protiv tebe neće moći uraditi, govori Gospod.
Ruke Moje pokriće tebe, kako sinovi tvoji ne bi vidjeli pakao.
Tješi se, matero, sa sinovima tvojim, jer Ja ću spasiti tebe.
Sjeti se sinova tvojih usnulih. Ja ću ih izvesti iz krajeva zemlje i ukazaću im milost, jer sam Ja milostiv, govori Gospod Svedržitelj.
Prigrli djecu tvoju, dok ja ne dođem i učini im milost, jer izvori Moji obilni su i blagodati Moje neće oskudijevati.
Ja, Jezdra, dobih na gori Horiv poruku od Gospoda da odem u Izrailj. Kada dođoh ka njima, oni me otjeraše i prezreše zapovijed Gospodnju.
Zato vam govorim, narodi, koji možete slušati i razumjeti: Čekajte Pastira vašega, daće vam On pokoj vječni, jer je blizu Onaj koji će doći na svršetku vijeka.
Budite spremni na nagrade carstva, jer će svjetlost neizmjerna da vam sija vavijeka.
Bježite od sijenki vijeka ovoga, primite slatkost slave vaše. Ja otvoreno svjedočim o Spasitelju mome.
Povjereni dar primite, i nasladite se blagodati te, koja vas prizva u carstvo nebesko.
Ustanite i stojte, i gledajte, koliki je broj zapečaćenih na večeri Gospodnjoj,
Koji, napustivši sijenke vijeka ovoga, dobiše od Gospoda svijetlu odjeću.
Primi broj tvoj, Sione, i zaključaj tvoje, obučene u bijelu odjeću, koji ispuniše Zakon Gospodnji.
Broj željenih sinova tvojih pun je. Traži državu Gospoda, kako bi se osvetio narod tvoj, pozvani od početka.
Ja, Jezdra, vidjeh na gori Sion gomilu veliku, koju ne mogoh izbrojati, i svi oni pjesmama proslavljaše Gospoda.
U sredini njih bi mladić veličanstveni, najviši od svih njih, i stavljaše vijence na glavu svakog od njih i time se još više uzdizavaše; i ja se oduzeh od divljenja.
Tada ja upitah anđela: Ko su oni, gospodine moj?
On mi u odgovor reče: To su oni, koji skinuše smrtnu odjeću i obukoše se u besmrtnu i ispovijediše ime Božje; oni se sada ovjenčavaju i primaju pobjedničke palme.
Ja upitah: A ko je taj mladić, koji stavlja na njih vijence i uručuje im palme?
On mi odgovori: Sin Božji, koga oni proslavljaše u vijeku tome. I ja počeh da hvalim one koji hrabro stajaše uz ime Gospodnje.
Tada mi anđeo reče: Idi i reci mome narodu kakva si divna djela Gospoda Boga vidio.