Stari zavet
I reče On meni: Na početku stvaranja kruga zemaljskog i prije nego što su ustanovljeni krajevi vijekova, i prije nego zaduvaše vjetrovi;
Prije nego se čuše glasovi gromova, prije nego zablistaše munje, prije nego se utvrdiše temelji raja;
Prije nego se pokazaše prelijepi svjetovi, prije nego se utvrdiše sile kretanja, i prije nego se okupiše bezbrojne vojske anđela;
Prije nego se podigoše visovi vazdušni, prije nego se odrediše mjere tvrdome, prije nego se zapališe ognji na Sionu;
Prije nego su istražene godine, i odvojeni oni koji griješe sada, i zapečaćeni oni koji su čuvali vjeru kao blago:
Tada Ja pomislih, i stvoreno bi sve kroz Mene jednog, a ne kroz nekog drugog; od Mene će isto tako doći i kraj, a ne od nekog drugog.
Tada ja odgovorih: Kako je podijeljeno vrijeme i kada će biti kraj prvog i početak posljednjeg?
Od Avraama do Isaaka, kada se rodi od njega Jakov i Isav, ruka Jakova držaše od početka petu Isava.
Kraj tog vijeka – Isav je, a početak sljedećeg – Jakov je.
Ruka čovječija – početak je njegov, a kraj – peta njegova. O drugom Jezdra, ne pitaj Mene.
Ja u odgovor rekoh Njemu: O, Vladiko Gospode! Ako sam našao milost pred očima Tvojim,
Molim Te, pokaži slugi Tvome krajnje znake Tvoje, čiji si dio pokazao meni prošle noći.
Odgovori On meni i reče: Ustani na noge tvoje, i poslušaj glas, ispunjen galamom,
I biće kao da je zemljotres, na mjestu na kojem ti stojiš, i ne boj se.
Potom, kada bude govor, ti se ne užasni; jer će na kraju biti riječ, a osnove zemlje razumjeće.
A pošto riječ ide zbog njih samih, zemlja će strepiti i bojaće se, jer zna da se kraj njihov mora izmjeniti.
I bi, kada sam čuo glas, ustadoh na moje noge, i slušah, i evo glasa koji govori, a zvuk njegov kao galama od mnogih,
I reče: Evo, dolaze dani kada Ja počeh približavati se, kako bih posjetio one koji žive na zemlji,
Kada ću početi da naplaćujem od onih koji nepravdom svojom načiniše nepravedno veliku štetu, i kada se ispuni određeno poniženje Siona.
A kada se zapečati vijek koji počinje prolaziti, tada će biti ova znamenja koja ću Ja pokazati: Knjige će se otvoriti pred licem tvrdim, i svi će zajedno uvidjeti;
I jednogodišnja djeca progovoriće glasom svojim, a trudne žene će rađati nedonoščad od tri i četiri mjeseca, i oni će ostati živi, i ojačaće;
Zasijana polja odjednom će izgledati nezasijana, a pune žitnice pokazaće se praznim;
Potom će zatrubiti truba glasno, i kada čuju nju, svi će se iznenada užasnuti.
A biće to u vrijeme ratovanja druga protiv druga kao neprijatelja, i preplašiće se zemlja i oni koji žive na njoj, i živi izvori zaustaviće se i tri časa neće teći.
Svako ko poslije svega toga, o čemu Ja predskazah tebi ostane živ, sam će se spasti, i vidjeće spasenje Moje i kraj vašeg vijeka.
I ugledaće ljudi izabrane, koji ne okusiše smrti od rođenja svoga, i izmjeniće se srce živućih i obratiće se u drugu svijest.
Jer će se zlo istrijebiti, i nestaće lukavstvo;
Procvjetaće vjera, pobijeđena biće pokvarenost, javiće se istina koja toliko vremena ostade bez plodova.
Dok On govoraše, ja pogledah na onog, pred kojim stajahu.
I on reče meni: Ja dođoh da pokažem tebi vremena buduća.
Ako se ti opet budeš molio i opet sedam dana budeš postio, ja ću ti pokazati više u taj dan u kome te usliših.
Glas tvoj usliši Svevišnji; uvidje Silni pravedna djela, uvidje i čistotu koju čuvaš ti od mladosti svoje.
Zato On posla mene da ti pokažem sve ovo i poručim: uzdaj se i ne boj se;
Ne žuri da pomišljaš sujetno o prvim vremenima, kako ne bi ishitreno sudio o vremenima posljednjim.
Poslije svega ja se ponovo plačući molih, i takođe postih sedam dana, kako bi ispunio tri sedmice zapovijeđene meni.
Osme noći srce moje se ponovo uzbudi, i ja počeh govoriti pred Svevišnjim,
Jer se duh moj raspali silno, i duša moja čeznuše.
I rekoh ja: Gospode! Ti si od početka stvaranja govorio; u prvi dan si rekao: Neka bude nebo i zemlja, i riječ Tvoja bi i završi se djelom.
Tada se dizaše Duh, i tama se razlijegaše unaokolo i tišina: zvuka čovječijeg glasa još ne bi.
Tada reče Ti da iz riznica Tvojih izađe obilno svjetlo, kako bi se pojavilo djelo Tvoje.
Drugoga dana stvori Ti svod i reče mu da podijeli i razdvoji vode, tako da jedan dio bude gore, a drugi ostane dole.
Trećeg dana Ti reče vodama da se saberu na sedmi dio zemlje, a šest dijelova isuši, kako bi oni služili pred Tobom za osjemenjivanje i obrađivanje.
Riječi Tvoje izlazaše, i tog časa se izvršavaše;
Odjednom se javilo neizmjerno mnogo plodova sa različitim ukusima, cvijeće po izgledu svom nepromjenjivo, sa mirisom neizrecivo prijatnim: sve to završeno bi trećeg dana.
Četvrtog dana Ti reče da zasija sunce, zasvijetli mjesec, i rasporedi zvijezde
I naredi, da će služiti čovjeku koji će tek biti sazdan.
Petog dana Ti reče sedmom dijelu, na kome bi sabrana voda, da pusti životinje, ptice i ribe, što i bi.
Voda prazna i beživotna, na znak ruke Božje, pusti životinje, kako bi sva pokoljenja svjedočila o divnim djelima Tvojim.
Tada Ti sačuva dvije životinje: jedna se zvaše begemot, a druga levijatan.
I Ti ih razdvoji jednu od druge, jer sedmi dio gdje bješe sabrana voda, ne mogoše ih držati zajedno.
Begemotu Ti dade jedan dio zemlje, isušene u trećem danu, da obitava u njemu, na kome je hiljadu gora.
Levijatanu dade sedmi dio vodeni, i sačuva ga, kako bi bio hrana onome kome Ti hoćeš, i kada hoćeš.
Šestoga dana zapovijedi Ti zemlji da pusti pred Tobom stoku, zvijerinje i sitne životinje;
A poslije njih Ti stvori Adama, koga postavi da gospodari nad svim Tvojim stvorenjima od kog se izrodismo svi mi i narod, koji Ti izabra.
Sve eto rekoh ja pred tobom Gospode, jer za nas Ti sazda vijek ovaj.
O ostalim narodima, koji se izrodiše od Adama, Ti reče da nisu ništa, kao ispljuvak, i svu množinu njihovu Ti uporedi sa kapljama, koje kaplju iz suda.
I sada Gospode, evo tih naroda, za ništa po Tvome priznanju, počeše vladati nad nama i proždirati nas.
Mi koji smo narod Tvoj, koji Ti nazva Tvojim prvencem, jednorodnim, ljubaznijem Tvojim, predani smo u ruke njihove.
Ako je za nas sazdan vijek ovaj, zašto ne dobijamo mi naslijeđe u ovom vijeku? I dokle?