Sveto pismo
Filipljanima 2,12
12Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem.
Ὥστε, ἀγαπητοί μου, καθὼς πάντοτε ὑπηκούσατε, μὴ ὡς ἐν τῇ παρουσίᾳ μου μόνον ἀλλὰ νῦν πολλῷ μᾶλλον ἐν τῇ ἀπουσίᾳ μου, μετὰ φόβου καὶ τρόμου τὴν ἑαυτῶν σωτηρίαν κατεργάζεσθε,
Tumačenje stiha
"Gradite spasenje svoje sa strahom i trepetom", jer vas sa svih strana vrebaju zli dusi, i danonoćno navaljuju na vas kroz razne grehe, sablazni, iskušenja, eda bi na neki način iz vaše građevine spasenja ili izvukli neki kamen, ili je oštetili, ili potkopali, ili srušili. Strah i trepet spasenja umnožavaju se upražnjavanjem evanđelskih vrlina, držanjem zapovesti Gospodnjih. Evanđelska je istina: što vrline sagrade, to gresi razgrade, ako se stalno ne bdi i ne straži. Svaka misao, i pogled, i postupak ili doprinosi našem spasenju ili škodi. Sa kakvim onda strahom i trepetom treba motriti na svaki pokret svoje duše, na svaku misao, na svako osećanje, na svaku želju! Život nam se daje za zidanje zgrade spasenja našeg, i to - večne zgrade na nebesima. Sa koliko nam onda straha i trepeta valja ispuniti svaki naš dan na zemlji i svaku noć! ne, nego svaki trenutak dana i noći, jer smrt može iznenada naići, a zgrada spasenja našeg, avaj! ili nedovršena, ili napukla, ili tek započeta! Vreme života koje nam se daje na zemlji "iskupljuje se" božanski celishodno samo ako "mudro živimo" (Kol. 4,5), tojest ako ga upotrebljavamo na svoje spasenje.
Neophodno je, veli sveti Zlatoust, sa strahom i trepetom graditi svoje spasenje, jer živeći bez sraha ništa se plemenito i čudesno ne može uraditi. I apostol nije samo rekao: "sa strahom", nego je dodao: "i s trepetom", - trepet je vrhunac straha -, želeći da Filipljane učini što pažljivijima.
Takav strah imao je sam apostol Pavle. Zato i veli za sebe: bojim se da kako drugima propovedajući sam izbačen ne budem (1. Kor. 9,27). U samoj stvari, ni žitejski se poslovi - ηὰ βηφηηθά - ne mogu svršavati bez straha, utoliko pre duhovni - ηὰ πλεσκαηηθά. Reci mi, ko se naučio knjizi bez straha? ko je postao vičan zanatu bez straha? A kad nam je tamo gde ne vreba đavo već samo smeta lenjost, potreban takav strah da bismo otstranili jedino prirodni nehat, - kako onda možemo bez straha izgraditi svoje spasenje pri takvom ratovanju, pri tolikim preprekama? A na koji se način može roditi u nama taj strah? Ako budemo imali na umu: da Bog svuda prisustvuje, sve čuje, sve vidi, ne samo dela i reči, nego i sve što se zbiva u srcu i u dubini duše. Ako tako pastrojimo sebe, onda ništa rđavo nećemo ni učiniti, ni reći, ni pomisliti. Eto, reci mi, kada bi ti stalno stajao kraj svog starešine, zar ne bi stajao sa strahom? A kako ti, stojeći pred Bogom, smeješ se, zevaš, ne bojiš se i ne treptiš? Ne zanemaruj NJegovo strpljenje; On dugo trpi, da bi te priveo pokajanju; zato, ma šta radio, radi svestan svudaprisutnosti Božje. Jer Bog stvarno prisustvuje svuda. Stoga, jeo ti, ili se spremao za spaianje, ili se gnjevio, ili otimao, ili se veselio, ili što drugo radio, - pomisli na prisustvo Božje, pa se nikad nećeš predati smehu, nikad zapaliti gnjevom. Ako stalno budeš mislio na prisustvo Božje, onda ćeš stalno biti u strahu i trepetu, kao da stojiš pored samog Cara. Zidar, makar bio iskusan i vrlo stručan, ipak stoji sa strahom i trepetom, bojeći se da ne padne sa građevine. I ti si poverovao, učinio mnoga dobra, uzišao na visinu: drži se čvrsto, stoj sa strahom, i motri budno da se ne omakneš odatle. Jer je mnogo duhova zla koji žele da te obore.