1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2 A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
3 I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.
4 I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5 I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.
6 Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.
7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
8 A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.
10 I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
13 I bi veče i bi jutro, dan treći.
15 I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
18 I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti.
20 Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.
23 I bi veče i bi jutro, dan peti.
27 I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.