1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2 I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;

3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;

4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju,

6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7 A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.

8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori.

9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10 A voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri rijeke.

11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata,

12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.

13 A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje Huske.

14 A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat.

15 I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.

16 I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;

17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.

18 I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.

19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20 I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;

22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23 A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka.

24 Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.

25 A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.

Analiza
Pretraga