1 A Avram bješe star i vremenit, i Gospod bješe blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svojemu najstarijemu u kući svojoj, koji bješe nad svijem dobrom njegovijem: metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako djevojka ne htjedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: pazi da ne odvedeš sina mojega onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: sjemenu ću tvojemu dati zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande.

8 Ako li djevojka ne htjedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav dođe u Mesopotamiju do grada Nahorova.

11 I pusti kamile da poliježu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mojemu Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovoga studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj djevojci rečem: nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mojemu.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramova, dođe s krčagom na ramenu.

16 I bješe vrlo lijepa, još djevojka, još je čovjek ne bješe poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju i reče: daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega.

18 A ona reče: na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem.

21 A čovjek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko čela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: čija si kći? kaži mi. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: ja sam kći Vatuila sina Melšina, kojega rodi Nahoru.

25 Još reče: ima u nas mnogo slame i piće i mjesta za noćište.

26 Tada čovjek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama, što ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega.

28 A djevojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kojemu ime bješe Lavan; i istrča Lavan k čovjeku na studenac,

30 Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gdje Reveka sestra mu reče: tako mi kaza čovjek; dođe k čovjeku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? spremio sam kuću, ima mjesta i za kamile.

32 I dovede čovjeka u kuću, i rastovari kamile; i dadoše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: govori.

34 Tada reče: ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: nemoj dovesti sinu mojemu žene između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu.

39 A ja rekoh gospodaru svojemu: može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.

40 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda življah, poslaće anđela svojega s tobom, i daće sreću tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega.

41 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

42 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, ako si dao sreću putu mojemu, kojim idem,

43 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja djevojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,

44 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega.

45 Ja još ne izgovorih u srcu svojem, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mi da se napijem.

46 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

47 I zapitah je govoreći: čija si kći? A ona odgovori: ja sam kći Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

48 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da nađem kćer brata gospodara svojega za sina njegova.

49 Ako ćete dakle učiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo.

50 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro.

51 Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; također i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: pustite me gospodaru mojemu.

55 A brat i mati njezina rekoše: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu.

57 Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: hoćeš ići s ovijem čovjekom? A ona odgovori: hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s djevojkama svojim, i posjedaše na kamile, i pođoše s čovjekom; i sluga uzev Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca živoga koji me vidi (jer življaše u južnom kraju);

63 A bješe izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigav oči svoje ugleda kamile gdje idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: ko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovjedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom.

Analiza
Pretraga