1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.

2 I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima.

3 Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.

4 I Jakov im reče: braćo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo.

5 A on im reče: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.

6 On im reče: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kćeri njegove, gdje ide sa stadom.

7 I on reče: eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8 A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce.

10 A kad Jakov vidje Rahilju kćer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.

11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.

12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svojemu.

13 A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.

14 A Lavan mu reče: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.

15 Tada reče Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?

16 A Lavan imaše dvije kćeri: starijoj bješe ime Lija, a mlađoj Rahilja.

17 I u Lije bjehu kvarne oči, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.

18 I Jakovu omilje Rahilja, te reče: služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.

19 A Lavan mu reče: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20 I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

21 I reče Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.

22 I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i učini gozbu.

23 A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.

24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.

25 A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reče Jakov Lavanu: šta si mi to učinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario?

26 A Lavan mu reče: ne biva u našem mjestu da se uda mlađa prije starije.

27 Navrši nedjelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.

28 Jakov učini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.

29 I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.

31 A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

32 I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.

33 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun.

34 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: da ako se sada već priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.

35 I zatrudnje opet, i rodi sina, i reče: sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta rađati.

Analiza
Pretraga