2 A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
3 Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
4 A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti;
7 Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.
9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: gdje si?
10 A on reče: čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
12 A Adam reče: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
13 A Gospod Bog reče ženi: zašto si to učinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
20 I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;