2 I Gospod bješe s Josifom, te bi srećan, i življaše u kući gospodara svojega Misirca.
7 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reče: lezi sa mnom.
11 A jedan dan kad dođe Josif u kuću da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kući,
13 A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe,
15 A on kad ču gdje vičem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.
16 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar dođe kući.
17 A tada mu reče ovako govoreći: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, dođe k meni da me osramoti;
18 A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe.
21 Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i učini te omilje tamničaru.
22 I povjeri tamničar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje činiti on uređivaše.