2 Pa briznu plakati tako da čuše Misirci, ču i dom Faraonov.
7 A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljanjem prevelikim.
12 A eto vidite očima svojima, i brat moj Venijamin svojima očima, da vam ja iz usta govorim.
14 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svojemu i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovu.
15 I izljubi svu braću svoju i isplaka se nad njima. Potom se braća njegova razgovarahu s njim.
20 A na pokućstvo svoje ne gledajte, jer što ima najbolje u svoj zemlji Misirskoj vaše je.
22 I svakome dade po dvoje haljine, a Venijaminu dade trista srebrnika i petore haljine.
24 Tako opravi braću svoju, i pođoše; i reče im: nemojte se koriti putem.
25 Tako se vratiše iz Misira, i dođoše u zemlju Hanansku k Jakovu ocu svojemu.
28 I reče Izrailj: dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nijesam umro.