1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.

2 Videći sinovi Božji kćeri čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe.

3 A Gospod reče: neće se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.

4 A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječijim, pa im one rađahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.

5 I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,

6 Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu.

7 I reče Gospod: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.

8 Ali Noje nađe milost pred Gospodom.

9 Ovo su događaji Nojevi: Noje bješe čovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.

10 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.

11 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.

12 I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.

13 I reče Bog Noju: kraj svakome tijelu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom.

14 Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.

15 I načini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

16 Pusti dosta svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći.

17 Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti.

18 Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.

19 I od svega živa, od svakoga tijela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.

20 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.

21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.

22 I Noje učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini.

Analiza
Pretraga