1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju;

2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju.

6 Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,

10 I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.

11 Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.

18 A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.

22 A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!

28 I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.

29 A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.