1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju;
3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
8 I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:
9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.
14 Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,
17 I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.
18 A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.
21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
22 A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju.
24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,
25 I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!
26 I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
28 I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
29 A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.