1 Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.

2 Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.

3 Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

4 Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

5 Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:

6 Ludost se posađuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.

7 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

8 Ko jamu kopa, u nju će pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješće ga zmija.

9 Ko odmiče kamenje, udariće se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

10 Kad se zatupi gvožđe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neće pomoći bajač.

12 Riječi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

13 Početak je riječima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

14 Jer ludi mnogo govori, a čovjek ne zna što će biti; i ko će mu kazati što će poslije njega biti?

15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otići.

16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

18 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuća.

19 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

20 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeće glas i što krila ima dokazaće riječ