1 Ima zlo koje vidjeh pod suncem i često je među ljudima:

2 Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo.

3 Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošče od njega.

4 Jer uzalud dođe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno;

5 Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a počiva bolje nego onaj.

6 I da bi živio dvije tisuće godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto?

7 Sav je trud čovječji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova.

8 Jer šta ima mudri više nego bezumni? šta li siromah, koji se umije vladati među živima?

9 Bolje je vidjeti očima negoli željeti; i to je taština i muka duhu.

10 Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je čovjek i da se ne može suditi s jačim od sebe.

11 Kad dakle ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kaka je korist čovjeku?

12 Jer ko zna što je dobro čovjeku u životu, za malo dana taštega života njegova, koji mu prolaze kao sjen? ili ko će kazati čovjeku šta će biti poslije njega pod suncem?