1 Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.

2 Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.

3 Što je jabuka među drvetima šumskim, to je dragi moj među momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.

4 Uvede me u kuću gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.

5 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

6 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.

7 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

8 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova.

9 Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.

10 Progovori dragi moj i reče mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.

11 Jer gle, zima prođe, minuše daždi, otidoše.

12 Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji.

13 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.

14 Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.

15 Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.

16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima.

17 Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdijeljenijem.

Analiza
Pretraga