1 Godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana, kad bijah među robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje.

2 Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin,

3 Dođe riječ Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje dođe ruka Gospodnja nada nj.

4 I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost;

5 Isred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka;

6 I u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake;

7 I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed.

8 I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane.

9 Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se.

10 I lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri.

11 I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo.

12 I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući.

13 I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja.

14 I životinje trčahu i vraćahu se kao munja.

15 I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova.

16 Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom.

17 Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu.

18 I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri.

19 I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi.

20 Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.

21 Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.

22 A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem.

23 A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo.

24 I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila.

25 I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem.

26 I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek.

27 I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.

28 Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božje na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.