3I bješe idol kod Vavilonjana, po imenu Vil; i trošile su se na njega svakog dana dvanaest velikih mjera (artave) pšeničnog brašna[9] i ovaca četrdeset i vina šest mjera.
5I reče mu car: Zašto se ne klanjaš Vilu? A on reče: Jer ne poštujem idole rukotvorne, nego živog Boga koji je stvorio nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom.
8I razgnjevivši se, car pozva sveštenike svoje i reče im: Ako mi ne kažete ko jede ovu hranu, umrijećete; ako li dokažete da je Vil jede, umrijeće Danilo, jer je pohulio na Vila.
11I rekoše sveštenici Vilovi: Evo, mi ćemo izaći van, a ti, care, postavi jela i vino zahvativši položiI rekoše sveštenici Vilovi: Evo, mi ćemo izaći van, a ti, care, postavi jela i vino zahvativši polo, pa zatvori vrata i zapečati svojim prstenom. I kad dođeš ujutro ako ne nađeš sve pojedeno od Vila, da budemo ubijeni mi ili Danilo koji je lagao protiv nas.
14A Danilo naredi slugama svojim i donesoše pepeo i posuše sav hram pred samim carem. I kad iziđoše, zatvoriše vrata i biše zapečaćena prstenom carevim, pa otidoše.
21I razgnjevivši se, tada car pohvata sveštenike i žene i djecu njihovu, i pokazaše mu tajna vrata kroz koja su ulazili i jeli ono što je bilo na trpezi.
27I uze Danilo smolu, mast i dlake i svari zajedno i napravi smješu i stavi Drakonu u usta, i pojevši Drakon se raspade. I reče: Vidite li vaše svetinje!