2 Svidje mi se da objavim znake i čudesa što mi učini Bog višnji.
4 Ja Navuhodonosor bijah miran u kući svojoj i cvatijah u dvoru svom.
5 Usnih san, koji me uplaši, i misli na postelji mojoj i utvare glave moje uznemiriše me.
6 I zapovjedih da se dovedu preda me svi mudarci Vavilonski da mi kažu što znači san.
10 A utvara glave moje na postelji mojoj bješe: vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika.
11 Drvo bješe veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viđaše se do kraja sve zemlje.
13 Vidjeh u utvarama glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac siđe s neba.
20 Drvo što si vidio, veliko i jako, kojemu visina dosezaše do neba i koje se viđaše po svoj zemlji,
24 Ovo znači, care, i ovo je naredba višnjega koja će se izvršiti na mom gospodaru caru:
28 Sve ovo dođe na cara Navuhodonosora.
29 Poslije dvanaest mjeseca hodaše po carskom dvoru u Vavilonu.