1 Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije.
5 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.
6 Imajući dobru pašu bijahu siti; ali čim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.
7 Zato ću im biti kao lav, kao ris vrebaću ih na putu.
9 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoć u meni.
11 Dadoh ti cara u gnjevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj.
12 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov.
13 Bolovi kao u porodilje spopašće ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi.