1 Kad liječim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloća Samarijska; jer čine laž, i lupež ulazi, i napolju udara četa.

2 I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su.

3 Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.

4 Svi čine preljubu; kao peć su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne.

5 Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju potsmjevačima.

6 Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peć; hljebar njihov spava cijelu noć, ujutru gori kao plamen ognjeni.

7 Svi su kao peć ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan između njih ne viče k meni.

8 Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogača neprevrnuta.

9 Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna.

10 I ponositost Izrailjeva svjedoči mu u oči, ali se ne vraćaju ka Gospodu Bogu svojemu niti ga traže uza sve to.

11 I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.

12 Kad otidu, razapeću na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svući ću ih, karaću ih kako je kazivano u zboru njihovu.

13 Teško njima, jer zađoše od mene; pogibao će im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.

14 Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajući se otstupaju od mene.

15 Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.

16 Vraćaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi će njihovi popadati od mača s obijesti jezika svojega; to će im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj.