1 Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu između poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev.

2 Prođite u Halnu i vidite, i odande idite u veliki Emat, poslije siđite u Gat Filistejski; je li koje carstvo bolje od ovijeh? jesu li im međe prostranije od vaših međa?

3 Teško vama koji mislite da je daleko zli dan, a primičete stolicu na kojoj je nasilje;

4 Koji liježete na odrima od slonove kosti i pružate se na posteljama svojim, i jedete jaganjce iz stada i teoce ugojene;

5 Koji pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzičke kao David;

6 Koji pijete vino velikim čašama, i mažete se skupocjenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov.

7 Zato će sada otići u ropstvo među prvima koji će otići u ropstvo, i prestaće radost onijeh koji se goste.

8 Zakle se Gospod Gospod sobom, govori Gospod Bog nad vojskama: ja se gadim na ponos Jakovljev i mrzim na dvorove njegove; zato ću predati grad i sve što je u njemu.

9 I ako deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijeće.

10 I kad uzme koga stric mu ili koji će ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuće, reći će onome koji bude u kutu u kući: ima li jošte ko kod tebe? A on će reći: nema nikoga. A on će reći: muči; jer ne pominjaše imena Gospodnjega.

11 Jer evo, Gospod zapovijeda i udariće dom veliki da se razvali i mali dom da popuca.

12 Trče li konji po stijeni i ore li se volovima? jer vi pretvoriste sud u žuč, i plod od pravde u pelen.

13 Vi se radujete onome što nije ništa, i govorite: nijesmo li svojom snagom dobili rogove?

14 Jer, gle, ja ću podignuti na vas, dome Izrailjev, govori Gospod Bog nad vojskama, narod, koji će vas pritijesniti od ulaska u Emat do potoka u pustinji.