1 Riječ Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, što vidje za Samariju i za Jerusalim.

2 Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i što je na njoj, i Gospod Bog da vam je svjedok, Gospod iz svete crkve svoje.

3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim.

4 I gore će se rastopiti pred njim, i doline će se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teče niz strmen.

5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izrailjeva. Koje je zločinstvo Jakovljevo? nije li Samarija? koje su visine Judine? nije li Jerusalim?

6 Zato ću učiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaću kamenje njezino u dolinu i otkriću joj temelje.

7 I svi rezani likovi njezini razbiće se, i svi će se darovi njezini sažeći ognjem, i sve ću idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska.

8 Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go; plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove.

9 Jer joj se rane ne mogu iscijeliti, dođoše do Jude, dopriješe do vrata mojega naroda, do Jerusalima.

10 Ne javljajte u Gatu, ne plačite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.

11 Izidi, stanovnice Safirska, s golom sramotom; stanovnica Sananska neće izaći; žalost Vet-ezilska neće vam dati stanka.

12 Jer stanovnica Marotska tuži za svojim dobrom. Jer siđe zlo od Gospoda do vrata Jerusalimskih.

13 Upregni brze konje u kola, stanovnice Lahiska, koja si početak grijehu kćeri Sionskoj, jer se u tebi nađoše zločinstva Izrailjeva.

14 Zato pošlji dare Moresetu Gatskom; domovi Ahsivski prevariće careve Izrailjeve.

15 Još ću ti dovesti našljednika, stanovnice Mariska; doći će do Odolama, slave Izrailjeve.

16 Načini se ćelava i ostrizi se za milom djecom svojom; raširi ćelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.