1 U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.

2 Ona bješe u početku u Boga.

3 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.

4 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.

5 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.

6 Posla Bog čovjeka po imenu Jovana.

7 Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.

8 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoči za vidjelo.

9 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

10 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.

11 K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.

12 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,

13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

14 I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.

15 Jovan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.

16 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću.

17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.

18 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi.

19 I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?

20 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.

21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.

22 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?

23 Reče: ja sam glas onoga što viče u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.

24 I bijahu poslanici od fariseja,

25 I zapitaše ga govoreći mu: zašto dakle kršćavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?

26 Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate.

27 On je onaj što će doći za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.

28 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršćavaše.

29 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reče: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.

30 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.

31 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja dođoh da krstim vodom.

32 I svjedoči Jovan govoreći: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.

33 I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reče: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji će krstiti Duhom svetijem.

34 I ja vidjeh i zasvjedočih da je ovaj sin Božij.

35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovijeh,

36 I vidjevši Isusa gdje ide, reče: gle, jagnje Božije.

37 I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.

38 A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reče im: šta ćete? A oni mu rekoše: Ravi! (koje znači: učitelju) gdje stojiš?

39 I reče im: dođite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.

40 A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i iđahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;

41 On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: mi nađosmo Mesiju, koje znači Hristos.

42 I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reče: ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar.

43 A sjutradan namisli izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: hajde za mnom.

44 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.

45 Filip nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.

46 I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: dođi i vidi.

47 A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reče za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.

48 Reče mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.

49 Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.

50 Odgovori Isus i reče mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjećeš više od ovoga.

51 I reče mu: zaista, zaista vam kažem: otsele ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije gdje se penju i silaze k sinu čovječijemu.