1 U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. 1. Moj. 1:1
3 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
4 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
5 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
6 Posla Bog čovjeka po imenu Jovana.
7 Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.
8 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoči za vidjelo.
9 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.
11 K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.
12 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
16 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću.
17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
18 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi.
20 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
22 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23 Reče: ja sam glas onoga što viče u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24 I bijahu poslanici od fariseja,
25 I zapitaše ga govoreći mu: zašto dakle kršćavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26 Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate.
28 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršćavaše.
30 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja dođoh da krstim vodom.
32 I svjedoči Jovan govoreći: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
34 I ja vidjeh i zasvjedočih da je ovaj sin Božij.
35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovijeh,
36 I vidjevši Isusa gdje ide, reče: gle, jagnje Božije.
37 I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
40 A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i iđahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
41 On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: mi nađosmo Mesiju, koje znači Hristos.
43 A sjutradan namisli izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: hajde za mnom.
44 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
46 I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: dođi i vidi.
49 Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.