1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;

2 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:

3 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;

4 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

5 A za tuđinom neće da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega.

6 Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.

7 Tada im reče Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.

8 Svi koliko ih god dođe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.

9 Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.

10 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja dođoh da imaju život i izobilje.

11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,

12 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;

13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.

15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.

16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.

17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.

18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.

19 Tada opet postade raspra među Jevrejima za ove riječi.

20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je đavo, i poludio je; šta ga slušate?

21 Drugi govorahu: ove riječi nijesu ludoga; zar može đavo slijepima oči otvorati?

22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.

23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.

24 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.

25 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoče za me.

26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.

27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.

28 I ja ću im dati život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje.

29 Otac moj koji mi ih dade veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.

30 Ja i otac jedno smo.

31 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.

32 Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?

33 Odgovoriše mu Jevreji govoreći: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovjek budući, gradiš se Bog.

34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?

35 Ako one nazva bogovima kojima riječ Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;

36 Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?

37 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.

38 Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.

39 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.

40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršćavaše; i osta ondje.

41 I mnogi dođoše k njemu i govorahu: Jovan ne učini nijednoga čuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.

42 I mnogi vjerovaše ga ondje.

Analiza
Pretraga