1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.

2 (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)

3 Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.

4 A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.

5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.

6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.

7 A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.

8 Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?

9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;

10 A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.

11 Ovo kaza, i potom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.

12 Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.

13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.

14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.

15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.

16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.

17 A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.

18 (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)

19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.

20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija sjeđaše doma.

21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.

22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.

23 Isus joj reče: brat će tvoj ustati.

24 Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.

25 A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće.

26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?

27 Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.

28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.

29 A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu.

30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.

31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.

32 A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

33 Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.

34 I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.

35 Udariše suze Isusu.

36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.

37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?

38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.

39 Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.

40 Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?

41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.

42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.

43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.

44 I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide.

45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.

46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.

47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.

48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.

49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa;

50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.

51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;

52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.

53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.

54 A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.

55 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.

56 Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?

57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.

Analiza
Pretraga