1 I rekavši ovo Isus iziđe s učenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uđe on i učenici njegovi.

2 A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus često skupljaše ondje s učenicima svojijem.

3 Onda Juda uze četu i od glavara svešteničkijeh i fariseja momke, i dođe onamo s fenjerima i sa svijećama i s oružjem.

4 A Isus znajući sve što će biti od njega iziđe i reče im: koga tražite?

5 Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im reče: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše.

6 A kad im reče: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju.

7 Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina.

8 Isus im odgovori: kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu.

9 Da se izvrši riječ što reče: ne izgubih nijednoga od onijeh koje si mi dao.

10 A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho.

11 Onda reče Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Čašu koju mi dade otac zar da je ne pijem?

12 A četa i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezaše ga,

13 I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenički one godine.

14 A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan čovjek nego narod da propadne.

15 Za Isusom pak iđaše Simon Petar i drugi učenik; a učenik onaj bješe poznat kod poglavara svešteničkoga, i uđe s Isusom u dvor poglavara svešteničkoga;

16 A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziđe onaj učenik što bješe poznat kod poglavara svešteničkoga i reče vratarici te uvede Petra.

17 Onda reče sluškinja vratarica Petru: da nijesi i ti učenik ovoga čovjeka? On reče: nijesam.

18 A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se.

19 Poglavar pak sveštenički zapita Isusa za učenike njegove i za njegovu nauku.

20 Isus mu odgovori: ja govorih javno svijetu, ja svagda učih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih.

21 Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio.

22 A kad on ovo reče, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reče: zar tako odgovaraš poglavaru svešteničkome?

23 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ?

24 I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru svešteničkome.

25 A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od učenika njegovijeh? A on se odreče i reče: nijesam.

26 Reče jedan od slugu poglavara svešteničkoga koji bješe rođak onome što mu Petar otsiječe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim?

27 Onda se Petar opet odreče; i odmah pijetao zapjeva.

28 A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uđoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.

29 Onda Pilat iziđe k njima napolje i reče: kakovu krivicu iznosite na ovoga čovjeka?

30 Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zločinac ne bismo ga predali tebi.

31 A Pilat im reče: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti.

32 Da se zbude riječ Isusova koju reče kazujući kakvom će smrti umrijeti.

33 Onda uđe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reče mu: ti si car Judejski?

34 Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene?

35 Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenički predaše te meni; šta si učinio?

36 Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.

37 Onda mu reče Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen, i zato dođoh na svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.

38 Reče mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziđe opet k Jevrejima, i reče im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.

39 A u vas je običaj da vam jednoga pustim na pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?

40 Onda svi povikaše opet govoreći: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk.

Analiza
Pretraga