1 Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.

2 I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima.

3 A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.

4 A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.

5 Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu?

6 A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.

7 Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.

8 Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:

9 Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!

10 A Isus reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.

11 A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe.

12 I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.

13 I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli.

14 A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet.

15 A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.

16 A kad bi uveče siđoše učenici njegovi na more,

17 I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.

18 A more se podizaše od velikoga vjetra.

19 Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se.

20 A on im reče: ja sam; ne bojte se.

21 Onda ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.

22 Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše,

23 A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,

24 Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum da traže Isusa.

25 I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?

26 Isus im odgovori i reče: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.

27 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vam dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

28 A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?

29 Odgovori Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.

30 A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?

31 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.

32 Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;

33 Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.

34 Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.

35 A Isus im reče: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji mene vjeruje neće nikad ožednjeti.

36 Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.

37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.

38 Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.

39 A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.

40 A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.

41 Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba.

42 I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?

43 Onda Isus odgovori i reče im: ne vičite među sobom.

44 Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.

45 U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.

46 Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.

47 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.

48 Ja sam hljeb života.

49 Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.

50 Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.

51 Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.

52 A Jevreji se prepirahu među sobom govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?

53 A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.

54 Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:

55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.

56 Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.

57 Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.

58 Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće vavijek.

59 Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.

60 Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?

61 A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?

62 A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?

63 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.

64 Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati.

65 I reče: zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.

66 Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.

67 A Isus reče dvanaestorici: da nećete i vi otići?

68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.

69 I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.

70 Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?

71 A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.

Analiza
Pretraga