1 Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.

2 Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti.

3 Jer što zakonu bješe nemoguće, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u obličju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu,

4 Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu;

5 Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle.

6 Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir.

7 Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.

8 A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.

9 A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov.

10 A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi.

11 A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.

12 Tako dakle, braćo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.

13 Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življećete.

14 Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.

15 Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Ava, oče!

16 Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.

17 A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo.

18 Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja će nam se javiti.

19 Jer čekanje tvari čeka da se jave sinovi Božiji.

20 Jer se tvar pokori propadljivosti (ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad,

21 Da će se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije.

22 Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad.

23 A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu.

24 Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako će mu se nadati?

25 Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo s trpljenjem.

26 A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem.

27 A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.

28 A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.

29 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.

30 A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi.

31 Šta ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će na nas?

32 Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?

33 Ko će optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda?

34 Ko će osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?

35 Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili mač? kao što stoji napisano:

36 Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.

37 Ali u svemu ovome pobjeđujemo onoga radi koji nas je ljubio.

38 Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

39 Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.