1 Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem:

2 Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;

3 Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu,

4 Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja;

5 Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.

6 A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;

7 Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme.

8 To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme.

9 Jer je ovo riječ obećanja: u ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.

10 Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.

11 Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,

12 Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: veći će služiti manjemu,

13 Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.

14 Šta ćemo dakle na to reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj!

15 Jer Mojsiju govori: koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se.

16 Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje.

17 Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

18 Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.

19 Reći ćeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?

20 A ko si ti, o čovječe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio?

21 Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu?

22 A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.

23 I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;

24 Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca,

25 Kao što i u Josiji govori: nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.

26 I biće na mjestu, gdje im se reče: vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.

27 A Isaija viče za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti.

28 Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji.

29 I kao što proreče Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.

30 Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere.

31 A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde.

32 Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,

33 Kao što stoji napisano: evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neće se postidjeti.