1 Ali neću vam zatajiti, braćo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše;
2 I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru;
3 I svi jedno jelo duhovno jedoše;
5 Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji.
6 A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe.
8 Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade.
9 Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.
10 Niti da vičemo na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika.
11 Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe.
12 Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.
14 Zato, ljubazna braćo moja, bjegajte od idolopoklonstva.
15 Kao mudrima govorim; sudite vi šta govorim.
17 Jer smo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jer svi u jednome hljebu imamo zajednicu.
18 Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nijesu li zajedničari oltara?
19 Šta dakle govorim? da je idol što? ili idolska žrtva da je što?
22 Ili da prkosimo Gospodu? Eda li smo mi jači od njega?
23 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro.
24 Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga.
25 Sve što se prodaje na mesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi;
26 Jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj.
29 Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30 Ako ja s blagodaću uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem?
31 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite.
32 Ne budite na sablazan ni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj,
33 Kao što i ja u svačemu svima ugađam, ne tražeći svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu.