1 Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijeh.
2 A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran nađe.
3 A ja malo marim što me sudite vi ili čovječij dan; a ni sam sebe ne sudim.
4 Jer ne znam ništa na sebi; no za to nijesam opravdan, ali onaj koji mene sudi Gospod je.
11 Do ovoga časa i gladujemo, i trpimo žeđu, i golotinju, i muke, i potucamo se,
12 I trudimo se radeći svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo;
13 Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad.
14 Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas učim kao svoju ljubaznu djecu.
16 Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.
18 Neki se naduše kao da ja neću doći k vama.
20 Jer carstvo Božije nije u riječi nego u sili.
21 Šta hoćete? da dođem k vama s prutom ili s ljubavi i duhom krotosti?