1 Ovo pak sudih u sebi da opet ne dođem k vama u žalosti.
2 Jer ako ja činim žalost vama, ko je koji će mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
5 Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama.
6 Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh.
7 Zato vi nasuprot većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost.
8 Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav.
9 Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svačemu poslušni.
11 Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli.
12 A kad dođoh u Troadu da propovijedam jevanđelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu,
15 Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
16 Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan?