1 Zato ne mogući više trpljeti naumismo sami ostati u Atini,
3 Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to određeni.
4 Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da ćemo padati u nevolje, koje i bi, i znate.
7 Zato se utješismo, braćo, vama u svakoj žalosti i nevolji svojoj vašom vjerom;
8 Jer smo mi sad živi kad vi stojite u Gospodu.
10 Dan i noć molimo se Bogu preizobilno da vidimo lice vaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše.
11 A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama.
12 A vas Gospod da umnoži, i da imate izobilnu ljubav jedan k drugome i k svima, kao i mi k vama.