1 Jer zakon imajući sjen dobara koja će doći, a ne samo obličje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve.

2 Inače bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom očiste;

3 Nego se njima svake godine čini spomen za grijehe.

4 Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijeha.

5 Zato ulazeći u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.

6 Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni.

7 Tada rekoh: evo dođoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju tvoju, Bože.

8 I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;

9 Tada reče: evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.

10 Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom.

11 I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti grijeha.

12 A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,

13 Čekajući dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima.

14 Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osvećeni.

15 A svjedoči nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano:

16 Ovo je zavjet koji ću načiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaću ih;

17 I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neću više spominjati.

18 A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.

19 Imajući dakle slobodu, braćo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,

20 Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem,

21 I sveštenika velikoga nad domom Božijim:

22 Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, očišćeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom čistom;

23 Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obećao;

24 I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,

25 Ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga svjetujući, i toliko većma koliko vidite da se približuje dan sudni.

26 Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;

27 Nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote.

28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.

29 Koliko mislite da će gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?

30 Jer znamo onoga koji reče: moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod će suditi narodu svojemu.

31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

32 Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste,

33 Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.

34 Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošću da se razgrabi vaše imanje, znajući da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima.

35 Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu.

36 Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje.

37 Jer još malo, vrlo malo, pak će doći onaj koji treba da dođe i neće odocniti.

38 A pravednik življeće od vjere; ako li otstupi neće biti po volji moje duše.

39 A mi, braćo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.