3 Nego se njima svake godine čini spomen za grijehe.
4 Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijeha.
5 Zato ulazeći u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.
6 Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni.
7 Tada rekoh: evo dođoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju tvoju, Bože.
9 Tada reče: evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.
10 Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom.
12 A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,
13 Čekajući dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima.
14 Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osvećeni.
15 A svjedoči nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano:
17 I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neću više spominjati.
18 A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.
19 Imajući dakle slobodu, braćo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,
20 Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem,
21 I sveštenika velikoga nad domom Božijim:
23 Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obećao;
24 I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,
26 Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
27 Nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote.
28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
33 Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.
35 Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu.
36 Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje.
37 Jer još malo, vrlo malo, pak će doći onaj koji treba da dođe i neće odocniti.
38 A pravednik življeće od vjere; ako li otstupi neće biti po volji moje duše.