1 Toga radi valja nam većma paziti na riječi koje slušamo, da kako ne otpadnemo.

2 Jer ako je ono što je govoreno preko anđela utvrđeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:

3 Kako ćemo pobjeći na marivši za toliko spasenije? koje poče Gospod propovijedati, i oni koji su čuli potvrdiše među nama,

4 Kad i Bog posvjedoči i znacima i čudesima i različnijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji.

5 Jer Bog ne pokori anđelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo.

6 Ali neko posvjedoči negdje govoreći: šta je čovjek da ga se opomeneš, ili sin čovječij da ga obiđeš?

7 Umalio si ga malijem nečim od anđela, slavom i časti vjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:

8 Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.

9 A umaljenoga malijem čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.

10 Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.

11 Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braćom

12 Govoreći: objaviću ime tvoje braći svojoj, i posred crkve zapjevaću te.

13 I opet: ja ću se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.

14 Budući pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smrću satre onoga koji ima državu smrti, to jest đavola;

15 I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.

16 Jer se zaista ne prima anđela, nego se prima sjemena Avraamova.

17 Zato bješe dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grijehe narodne.

18 Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.