1 Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,

2 Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga.

3 I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.

4 Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga,

5 I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,

6 Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega.

7 Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;

8 A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.

9

10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.

11 Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja;

12 Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.

13 Jer kad Bog Avraamu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom,

14 Govoreći: zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.

15 I tako trpeći dugo, dobi obećanje.

16 Jer se ljudi većijem kunu, i svakoj njihovoj svađi svršetak je zakletva za potvrđenje.

17 Zato i Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrđu savjeta svojega, učini posrednika kletvu;

18 Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan,

19 Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese,

20 Gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenički dovijeka po redu Melhisedekovu.