1 A kad to čuše svi carevi koji bijahu s ovu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svemu brijegu velikoga mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin,

2 Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem.

3 A koji življahu u Gavaonu čuvši šta učini Isus od Jerihona i od Gaja,

4 Učiniše i oni prijevaru; jer otidoše i načiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mjehove vinske, poderane i iskrpljene,

5 I obuću staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hljeb što ponesoše na put bješe suh i pljesniv.

6 I otidoše k Isusu u oko u Galgalu, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: dođosmo iz daljne zemlje; hajde uhvatite vjeru s nama.

7 A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: može biti da sjedite usred nas, pa kako ćemo uhvatiti vjeru s vama?

8 Ali oni rekoše Isusu: mi smo sluge tvoje. A Isus im reče: ko ste i otkuda idete?

9 A oni mu rekoše: iz zemlje vrlo daljne dođoše sluge tvoje u ime Gospoda Boga tvojega; jer čusmo slavu njegovu i sve što je učinio u Misiru,

10 I sve što je učinio dvojici careva Amorejskih, koji bijahu s onu stranu Jordana, Sionu caru Esevonskom i Ogu caru Vasanskom koji bijaše u Astarotu.

11 I rekoše nam starješine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreći: uzmite brašnjenice na put, i idite im na susret i recite im: mi smo sluge vaše, hajde uhvatite vjeru s nama.

12 Ovo je hljeb naš: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kad smo pošli pred vas, a sad eto osušio se i upljesnivio.

13 A ovo su mjehovi vinski: nalismo nove, i eto su se već poderali; i haljine naše i obuća naša ovetša od daljnoga puta.

14 I povjerovaše ljudi po brašnjenici, a ne upitaše Gospoda šta će reći.

15 I Isus učini s njima mir, i zadade im vjeru da će ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora.

16 Ali poslije tri dana kad uhvatiše vjeru s njima, čuše da su im susjedi i da žive usred njih.

17 Jer pođoše sinovi Izrailjevi i dođoše u gradove njihove treći dan; a gradovi im bijahu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim.

18 I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevijem. Ali sav zbor vikaše na knezove.

19 Tada svi knezovi rekoše svemu zboru: mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevijem; zato sada ne možemo dirati u njih.

20 Učinimo im to, i ostavimo ih u životu, da ne dođe gnjev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo.

21 Još im rekoše knezovi: neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru, kako im knezovi kazaše.

22 Potom ih dozva Isus i reče im govoreći: zašto nas prevariste i rekoste: vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas?

23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka robovi i da siječete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mojega.

24 A oni odgovoriše Isusu i rekoše: doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovjedio Gospod Bog tvoj Mojsiju sluzi svojemu da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo životu svojemu od vas i učinismo tako.

25 A sada eto smo ti u ruku; čini što misliš da je dobro i pravo da s nama učiniš.

26 I učini im tako i sačuva ih od ruku sinova Izrailjevijeh, te ih ne pobiše.

27 I odredi ih Isus u taj dan da sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjega dana na mjestu koje izbere.