1 A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju riječi ženskijem življenjem bez riječi da se dobiju,

2 Kad vide čisto življenje vaše sa strahom;

3 Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblačenju haljina;

4 Nego u tajnome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.

5 Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima,

6 Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kćeri postale, ako činite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha.

7 Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše.

8 A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni;

9 Ne vraćajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.

10 Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare;

11 Neka se ukloni od zla, i neka učini dobro; neka traži mira i neka se drži njega.

12 Jer oči Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje na one koji zlo čine da ih istrijebi sa zemlje.

13 I ko može vama nauditi ako uzidete za dobrom?

14 Nego ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite;

15 Nego Gospoda Boga svetite u srcima svojijem. A budite svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje.

16 S krotošću i strahom imajte dobru savjest; da ako vas opadaju za što kao zločince da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu.

17 Jer je bolje, ako hoće volja Božija, da stradate dobro čineći, negoli zlo čineći.

18 Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom;

19 Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u tamnici,

20 Koji nekad ne htješe da slušaju kad ih očekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se građaše kovčeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode.

21 Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne nečistote, nego obećanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenijem Isusa Hrista.

22 Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anđeli i vlasti i sile.