3Pošto neki ljudi pogubni (zlovredni) ovladaše carstvom otaca naših, i nameravam da ponovo dobijem carstvo, da bi ga vaspostavio kako je bilo pre, pa najmih mnošto vojske i načinih ratne lađe;
9A kada budemo ovladali carstvom našim, proslaviću tebe i narod tvoj i Svetinju (Hram) slavom velikom, tako da bude poznata slava vaša po svoj zemlji."
17Poslanici Judeja dođoše k nama, prijatelji naši i saveznici, obnavljajući od početka prijateljstvo i savezništvo, poslani od Simona prvosveštenika i naroda (του δήμου) Judejskog.
19Bi nam, zato, ugodno da napišemo carevima i zemljama da im ne traže zla i ne ratyjy protiv njih i gradova njihovih i zemlje njihove; i da ne budu saveznici neprijateljima njihovim.
23I u sve zemlje, i u Sampsamu, i Spartancima, i na Dilos, i u Mindo, i u Sikion, i u Kariju, i na Samos, i u Pamfiliju, i u Likiju, i u Halikarnas, i na Rodos, i u Fasilidu, i na Kos, i u Sidu, i u Aradon, i u Gortinu, i u Knidu, i na Kipar, i u Kirinu.
25A Antioh (VII Sidet) car ulogori se kod Dore po drugi put, pružajući na svaki način na nju ruke, i praveći opsadne sprave; i zatvori Trifona da ne može ulaziti ni izlaziti.
28I posla k njemu Atinovija, jednoga od prijatelja svojih, da s njime porazgovara, govoreći: "Vi držite Jopu i Gazaru i tvrđavu u Jerusalimu, gradove carstva moga.
31Ako li ne, dajte umesto njih petsto talanata srebra, i za rušenje što porušiste i za poreze gradova još drugih petsto talanata. Ako li ne, doći ćemo i zaratiti protiv vas."
32I dođe Atinovije, prijatelj carev, u Jerusalim, i vide slavu Simonovu, i odaju (kabinet) sa zlatnim i srebrnim sasudima, i pompu veliku (παράστασιν ίκανήν), i bi zapanjen. I iznese mu reči careve.
33I odgovorivši Simon, reče mu: "Niti tuđu zemlju uzesmo, niti tuđe držimo, nego je nasleđe otaca našh, koje od neprijatelja naših za neko vreme beše nepravedno ovladano.
36I ne odgovori mu (Atinovije) ni reč, nego se vrati s ljutinom caru i kaza mu ove reči, i slavu Simonovu i sve što je video. I razgnjevi se car gnjevom velikim.
39I naredi mu da se ulogori naspram Judeje, i zapovedi mu da izgradi Kedron i utvrdi vrata, i da (otuda) vojuje protiv naroda (Judejskog); a sam car gonjaše Trifona.