2I hram u njemu veoma bogat, i tamo vojni predmeti zlatni i oklopi i oružje, što je tamo ostavio Aleksandar sin Filipov, car Makedonski, koji prvi carova među Jelinima.
6"I otide, (reče), prvo Lisije sa jakom vojskom, i bi poražen od lica njihova, i nadjačaše oružjem i snagom i plenom mnogim što uzeše iz vojnih logora koje poraziše;
7I srušiše mrzost (idol Zevsov) što ga podiže (Antioh) na Žrtveniku u Jerusalimu, i Svetinju (Hram) kao i pre okružiše zidovima visokim; i Vetsuru, grad njegov (carev)"
31I dođoše preko Idumeje i opsednuše Vetsuru, i ratovahu dana mnogo, i načiniše opsadne sprave. No iziđoše (Judeji iz opsade) i zapališe ih ognjem i boriše se muški.
35I razmestiše životinje među bojne redove, i pridodaše svakom slonu hiljadu pešaka u oklopima od lanaca i sa bronzanim šlemovima na glavama njihovim, i po pet stotina izabrana konjanika pridodata svakoj životinji.
37I behu na njima kule drvene utvrđene i odbrambene na svakoj zveri, povezane na njoj podvezima, i na svakoj po tri vojnika, koji ratovahu na njima, i Indijac (vođa) njen.
43I vide (brat mu) Eleazar, zvani Avaron, jednoga od slonova pokrivenog oklopom carskim, i beše daleko veći od svih zverova, i pomisli da je na njemu car;
51I opsedaše Svetinju (Hrama) mnogo dana, i postavi tamo strelobacače i opsadne sprave i plamenobacače i kamenobacače i skorpione, da bi izbacivali strele i praćke.
53A hrane ne beše u ostavama zbog toga što beše sedma (subotnja) godina, a i oni (Judeji izbeglice) koji se iz neznabožaca spasavahu u Judeji pojeli su ostatke hrane iz ostava.
57I požuri naglo da ode (od tvrđave) i kaže caru i vođama vojske i ljudima: "Mi oskudevamo svakodnevno, i hrane nam je malo, i mesto na koje napadamo utvrđeno je, a predstoje nam pojeli ovi iz carstva.