1I ču Dimitrije (I Sotir) da pade Nikanor i vojna snaga njegova u ratu, pa naknadno odluči da Vakhida i Alkima po drugi put pošalje u zemlju Judinu i desno krilo vojske s njima.
9I odvraćahu ga govoreći: "Nećemo moći, nego spasimo sada duše (živote) naše, i vratićemo se sa braćom i ratovaćemo protiv njih, a sami smo malobrojni".
10I reče Juda: "Neka mi ne bude da učinim tu stvar – da bežim od njih! Ako nam je došlo vreme neka i umremo hrabro za braću našu i nemojmo dati povod za kaljanje slave naše."
11I krete vojska (sirijska) iz logora i postavi se za susret s njima, i razdeliše konjicu u dva dela, i oni sa praćkama i strelama iđahu ispred vojske, i svi prvi snažniji među borcima.
22I ostale reči (istorije) Judine, i ratovi, i dobri podvizi (των άνδραγαθιών) koje učini, i veličanstvenost njegova, nisu zapisani, jer su vrlo mnogobrojni.
23I bi po skončanju Judinom, izbiše (u javnost) bezakonici u svim predelima Izrailja, i iznikoše svi delatelji nepravde. U dane one nasta vrlo velika glad, a izdade i zemlja zajedno s njima.
28"Od kada brat tvoj Juda skonča, nema čoveka sličnoga njemu da izađe i uđe (otiđe i vrati se) pred neprijatelje i Vakhida, i među neprijateljstvujuće narodu našem.
36A posle tih reči (događaja) javiše Jonatanu i Simonu bratu njegovom da sinovi Jamvrini prave veliku svadbu i dovode nevestu iz Nadavata, kćer jednog od uglednih velikaša Hananejskih, sa velikom pompom.
38I podigoše oči svoje i videše, i gle beše žagor i svatovi veliki; i iziđe ženik i prijatelji njegovi i braća njegova na susret onima (s nevestom) sa bubnjevima i muzikom i mnogim oružjem.
39I podigoše se na njih iz zasede (Jonatan i njegovi), i pobiše ih; i padoše mnogi (nasmrt) ranjeni, a preostali pobegoše u goru; i uzeše sav plen njihov.
49I vrati se (Vakhid) u Jerusalim, i podizaše gradove utvrđene u Judeji: tvrđavu u Jerihonu, i Emaus i Vetoron i Vetilj i Tamnatu i Faraton i Tefon, sa zidovima visokim i vratima i zaporima.
53I u godini sto pedeset trećoj*, drugoga meseca, naredi Alkim da sruše zid unutrašnjeg dvorišta Svetinje (Hrama); i razori dela Proroka (Božijih), i poče rušiti.
54U to vreme Alkim dožive udar, i sprečena biše dela njegova, i zavezaše mu se usta, i posta paralisan, i ne mogaše više izgovoriti reč i zapovedati o domu svome.
57I odlučiše se svi bezakonici, govoreći: "Gle, Jonatan i oni s njime uvereni su da žive u miru. Sada, dakle, dovedimo Vakhida i pohvataće ih sve u jednoj noći."
59I podiže se (Vakhid) i dođe (u Judeju) sa velikom vojskom; i posla tajno poslanice svima svojim saveznicima u Judeji da uhvate Jonatana i one s njime. I ne mogahu, jer javljena bi namera njihova.
68I razgnjevi se (Vakhid) jarošću na ljude bezakonja, koji su mu savetovali da dođe u zemlju (Judejsku), i pobi mnoge od njih, i odluči da ode u zemlju svoju.