1 I učini Josija Pashu u Jerusalimu Gospodu svome, i žrtvova Pashu u četrnaesti dan mjeseca prvoga,

2 Postavivši sveštenike po čredama obučene u odežde u Hramu Gospodnjem.

3 I reče Levitima, sveštenoslužiteljima Izrailjevim, da osveštaju sebe Gospodu na postavljenje svetoga kovčega Gospodnjeg u Hramu, koji sazida Solomon Davidov, car: Ne pripada vama da ga podignete na ramena;

4 A sad bogoslužite Gospodu Bogu vašemu i služite narodu njegovom Izrailju i pripremajte se po bratstvima i po plemenima vašim po napisu Davida, cara Izrailjeva, i po veličanstvu Solomona, sina njegovog,

5 Pa stavši u Hramu po redu načalstva otačkog vašeg levitskog ispred braće vaše sinova Izrailjevih po poretku,

6 Prinesite žrtvu pashalnu i žrtve pripremite braći svojoj i učinite Pashu po zapovijesti Gospodnjoj datoj Mojsiju.

7 I dariva Josija narodu koji se tu našao jagnjadi i jaradi trideset hiljada i tri hiljade teladi; ovo bi dato narodu od carskog po obećanju i sveštenicima i levitima.

8 I dade Helkija i Zaharija i Sijilo, nadglednici Hrama, sveštenicima na Pashu dvije hiljade i šest stotina ovaca i trista teladi.

9 I Jehonija i Sameja i Natanil brat, i Asavija i Ohijilo Joram, tisućenačelnici, dadoše levitima na Pashu pet hiljada ovaca i sedam stotina teladi.

10 A kad se ovo dogodi, stadoše blagoobrazno sveštenici i leviti, imajući prijesne hljebove po plemenima,

11 I po redu načalstva otačkog, ispred naroda da prinesu Gospodu saglasno napisanom u Knjizi Mojsijevoj; i tako bi ujutro.

12 I ispekoše Pashu ognjem, kao što priliči, i žrtve ispržiše u bakarnim sasudima i kotlovima sa mirisima, i prinesoše svima (prisutnim) iz naroda.

13 Poslije pak toga pripremiše sebi i sveštenicima, braći svojoj sinovima Aronovim.

14 Jer sveštenici prinošahu debelo salo do veoma kasno, pa onda leviti pripremiše sebi i sveštenicima, braći svojoj sinovima Aronovim.

15 I sveštenopojci, sinovi Asafovi, bijahu po poretku svome, saglasno zapovijesti Davidovoj, i Asaf i Zaharija i Edinus postavljeni od cara, i vratari od svih vrsta; da ne bi niko od njih prestupio svoju čredu, njihova braća leviti pripremiše i za njih.

16 I svrši se žrtvoprinošenje Gospodnje u onaj dan, da bi se učinila Pasha i prinijele žrtve na žrtvenik Gospodnji, po naredbi cara Josije.

17 I učiniše sinovi Izrailjevi, koji se zadesiše u ovo vrijeme, Pashu i praznik beskvasnih hljebova, sedam dana.

18 A ne bješe učinjena takva Pasha u Izrailju od vremena Samuila proroka.

19 I niko od careva Izrailjevih nije učinio takvu Pashu kakvu je učinio Josija i sveštenici i leviti i Judejci i sav Izrailj, svi koji su se našli u obitavalištvu svome u Jerusalimu;

20 Osamnaeste godine vladavine Josijine bi učinjena ova Pasha.

21 I biše uspravljena djela Josijina pred Gospodom njegovim, srcem punim pobožnosti.

22 A ono što se tiče njega bi zapisano u prethodnim vremenima, o onima koji sagriješiše i biše nepobožni pred Gospodom, više od svakog naroda i carstva, i čime ga ožalostiše svjesno, te riječi Gospodnje ustadoše na Izrailja.

23 I poslije svega ovog djela Josijinog, dogodi se da faraon, car egipatski, dođe i zarati u Harkamisu na Eufratu, i Josija izađe pred njega.

24 I posla car egipatski k njemu govoreći: Šta ima između mene i tebe, care judejski?

25 Nisam protiv tebe poslan od Gospoda Boga, nego je protib Eufrata rat moj. I sada Gospod je sa mnom, i Gospod mi hita u pomoć, odstupi i ne protivi se Gospodu.

26 Ali ne povrati se Josija na kolima svojim, no nastojaše da ratuje protiv njega, ne pazeći na riječi Jeremije proroka iz usta Gospodnjih;

27 Tako se pripremi za rat protiv njega na polju megidonskom, i siđoše knezovi k caru Josiji.

28 I reče car slugama svojim: Izvedite me iz bitke, jer veoma iznemogoh. I odmah ga sluge njegove izvedoše sa bojišta,

29 I pope se na svoja druga kola; i stigavši u Jerusalim, preminu iz života ovog i bi pogreben u otački grob.

30 I u svoj Judeji oplakivahu Josiju; i tugovaše Jeremija prorok za Josijom, i predstojatelji sa ženama tugovahu za njim, do dana današnjega. I izađe naredba da se to svagda čini u svemu rodu Izrailjevu.

31 Ovo je zapisano u Knjizi povijesti o carevima Judinim; i svako pojedinačno djelo koje je učinio Josija, i o slavi njegovoj i razumijevanju njegovom u zakonu Gospodnjem, a ono što je ranije učinio, i sada, opisano je u Knjizi careva Izrailjevih i Judinih.

32 I uzevši glavari narodni Joahaza, sina Josijinog, postaviše ga za cara umesto Josije, oca njegovog, a imaše dvadeset tri godine.

33 I carova nad Judejom i Jerusalimom tri mjeseca, pa ga svrgnu car egipatski da ne vlada Jerusalimom,

34 I naloži na narod sto talanta srebra i zlata jedan talant.

35 I postavi car egipatski cara Joakima, brata njegovog, za cara Judeje i Jerusalima.

36 I sveza Joakim velmože, a Zariona, brata svoga, uhvativši, izvede iz Egipta.

37 Joakimu pak bješe dvadeset pet godina kad se zacari nad Judejom i Jerusalimom, i učini zlo pred Gospodom.

38 A izađe na njega Navuhodonosor, car vavilonski, i svezavši ga u okovima od mjedi, odvede u Vavilon.

39 I od sveštenih sasuda Gospodnjih uzevši, Navuhodonosor prenese ih i položi u Vavilon u svoj hram.

40 A povijest o njemu i njegovoj nečistoti i nepobožnosti zapisana je u Knjizi vremena carskih.

41 I carova umjesto njega Joakim, sin njegov, koji kad bješe postavljen, imađaše osamdeset godina.

42 A carova tri mejseca i deset dana u Jerusalimu, i činjaše zlo pred Gospodom.

43 I posijle godine dana posla Navuhodonosor i prevede ga u Vavilon zajedno sa sveštenim sasudima Gospodnjim.

44 I postavi Sedekiju za cara Judeje i Jerusalima, Sedekiju koji je imao dvadeset jednu godinu, a carova godina jedanaest.

45 I činjaše zlo pred Gospodom i ne zastidje se od riječi koje izgovori Jeremija prorok iz usta Gospodnjih.

46 I zaklet od cara Navuhodonosora imenom Gospodnjim, pogazivši zakletvu odstupi, i otvrdnuvši vrat svoj i srce svoje, prestupi zakone Gospoda Boga Izrailjeva.

47 Takđe i načelnici narodni i sveštenički padoše u mnoga beščašćai bezakonja, više od svih nečistoća svih naroda, i oskvrnaviše hram Gospodnji osveštan u Jerusalimu.

48 I posla Bog otaca njihovih da ih preko vjesnika svoga ponovo prizove, pošto je štedio njih i obitavalište Svoje.

49 A oni se narugaše vjesnicima njegovim, i u dan u koji im je govorio Gospod, izrugivahu se prorocima njegovim, dok se on nije razgnjevio na narod svoj zbog bezboštva i zapovijedio da budu podignuti na njih carevi haldejski.

50 Oni pogubiše mladiće njihove mačem, okolo svetog hrama njihovog, i ne poštedje ni jednog mladića ni djevojku, stariju i mlađu, nego sve predade u ruke njihove.

51 I sve sveštene sasude Gospodnje, velike i male, i kovčeg Gospodnji i carske kovčege, uzeše i odnesoše u Vavilon.

52 I sažegoše dom Gospodnji i porušiše zidove jerusalimske i kule njegove sažegoše ognjem,

53 I pretvoriše svu slavu njegovu u ništa; a one koji preostaše od mača, odvede u Vavilon.

54 I biše robovi njemu i sinovima njegovim sve dok se ne zacariše Persijanci, na ispunjenje riječi Gospodnjih ustima Jeremijinim:

55 Dokle zemlja ne otpraznuje subote svoje, za sve vrijeme pustoši svoje, subotovaće dok se ne napuni sedamdeset godina.

Analiza
Pretraga