3Ja pogledah, i gle, izađe silni čovjek sa vojskom nebeskom, i kuda god on okrenu lice svoje da pogleda, sve treptaše što se nađe od pogledom njegovim;
5I poslije toga vidjeh ja: gle, sakupi se mnoštvo ljudi kojim ne bi broja, od četiri vjetra nebeska kako bi savladali tog čovjeka koji se podiže sa mora.
10Nego samo, kako ja vidjeh, ispuštaše iz usta svojih kao što bi bilo duvanje ognja i iz usana svojih – kao što bi bilo disanje plamena, sa jezika svoga puštaše bure iskri, i sve se to pomiješa zajedno: i duvanje ognja i disanje plamena i silna bura.
11I usmjereno napade na tu množinu koju se spremi da porazi, i sažeže sve, tako da ništa ne ostade da se vidi od bezbrojne množine sem praha, i bi samo zadah od dima; vidjeh ja to, i uplaših se.
13I mnogi pristupiše ka njemu, neki sa licem veselim a neki sa tužnim, neki bijahu svezani, neke prinosiše, - i ja iznemogoh od velikog straha, probudih se i rekoh:
20Ali je bolje naći se u opasnosti i pretrpjeti je, nego prijeći poput oblaka iz svijeta ovog i ne vidjeti ovo što će biti u posljednja vremena. On odgovori meni i reče:
40To je deset plemena koja odvedena bijahu u ropstvo iz zemlje svoje u dane cara Osije, koje odvede u ropstvo Salmanasar car Asirski, i prevede ih preko rijeke, i prevedeni bijahu u drugu zemlju.
52I on reče meni: kao što ne možeš ti istražiti i vidjeti ono što je u dubinama mora, tako niko ne može na zemlji vidjeti Sina Moga, ni oni koji su sa Njim, nego samo u vrijeme dana Njegovog.