2Ko će naložiti na pomisli moje strogu probu, i na srce moje nauk premudrosti, da ne bi neznavenosti moje poštedjeli i da se ne predam grijesima njihovim,
11Čovjek koji se mnogo kune, ispuniće se bezakonja, i neće odstupiti od doma njegovog kazna; ako sagriješi, grijeh njegov je na njemu; ako previdi (grijeh), sagriješio je dvostruko.
14Sjeti se oca i matere svoje, jer među velmožama sjediš, da pred njima ne budeš zaboravljen, i po navici se izbezumiš, i poželiš da se nisi rodio, i dan rođenja svog prokuneš.
17Duša vatrena kao oganj plamteći neće se ugasiti dok ne bude progutana. Čovjek bludnik u tijelu ploti svoje neće prestati dok oganj ne splamti; za čovjeka bludnika svaki hljeb je sladak, on se neće zaustaviti sve dok ne umre.
18Čovjek prestupnik svoje postelje govori u svojoj duši: Ko me vidi? Mrak je oko mene, i zidovi me skrivaju i niko me ne vidi; čega da se bojim? Grjehova mojih neće se sjetiti Višnji!
19Samo oči ljudi su strah njegov, a ne zna da su oči Gospodnje neuporedivo svjetlije od sunca nadgledajući sve puteve čovječije i proničući u skrivena mjesta.
23Jer prvo, Zakonu Višnjega bila je nepokorna i, drugo, mužu svome je sagriješila, i, treće, bludom je preljubu učinila i od drugoga muža djecu rodila.