1Jer rekoše u sebi misleći nepravilno: Kratak je i tužan život naš, i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj, i nije poznato da se bilo ko izbavio od pakla.
4I ime će naše biti vremenom zaboravljeno, i niko se neće sjetiti djela naših; i proći će život naš kao tragovi oblaka i nestaće kao magla razagnata sunčevim zracima i toplotom njegovom pritisnuta.
12Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše.