Sveto pismo
Jevanđelje po Marku 12,30
30I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.
καὶ ἀγαπήσεις κύριον τὸν θεόν σου ἐξ ὅλης τῆς καρδίας σου καὶ ἐξ ὅλης τῆς ψυχῆς σου καὶ ἐξ ὅλης τῆς διανοίας σου καὶ ἐξ ὅλης τῆς ἰσχύος σου.
Tumačenje stiha
Jedan od književnika je upitao Gospoda: Koja je prva zapovest od svih? Gospod je odgovorio: Ljybi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovest. I druga je kao i ova: Ljy6u bližnjega svoga kao samoga sebe. Druge zapovesti veće od ovih nema (Mk. 12,30-31). I ovo uzimamo kao dopunu izobraženja lika skrivenog čoveka srca. Osvećenje Gospoda je duh tog čoveka, ljubav je duša, a sve ostale vrline su njegovi udovi: jedna je – ruka, druga – noga, jedna – oko, uho ili jezik. Napominjanje ovoga je vrlo potrebno, jer se ponekad dešava da čovek, smatrajući dobra dela konačnom vrlinom, misli da više ništa nije potrebno, potpuno zaboravljajući na Gospoda i na ljubav. Dobra dela bez vere i želje da se Bogu ugodi – nisu sveta, kao uostalom ni neosvećeni dom ili soba bez ikona. Nemajući u sebi ljubavi, ona su slična zdanju punom beživotnih statua, koje su uz to buđave i odišu memlom. Neka ovo zna svako i neka se postara da, počevši u sebi da zida novoga čoveka, pred sebe postavi Gospoda, na kome nema nikakve mane.