Sveto pismo

Jevanđelje po Mateju 21,18

18

A ujutru vraćajući se u grad ogladnje.

Πρωῒ δὲ ἐπανάγων εἰς τὴν πόλιν ἐπείνασεν.

Tumačenje stiha

Komentari

1
18-20

Gospod je često činio čuda i ona su uvek bila na dobro i korist ljudi, jer nijedno čudo nije učinio da bi nekoga kaznio. Ipak, kako ne bi pomislili da On nije u stanju da kazni, ovde pokazuje i tu sposobnost, ali ne primenjujući je, budući čovekoljubiv, na ljudima već na drvetu, kao što je to ranije učinio sa krdom svinja. Učinio je da drvo usahne kako bi urazumio ljude. Učenici su s pravom bili začuđeni, pošto smokva u sebi ima dosta tečnosti. Zato je i čudo bilo još veće, jer je ona odmah usahnula. „Smokva“ označava i jevrejsku sinagogu koja ima samo „lišće“, dakle, vidljivo slovo Zakona, ali ne i plod Svetoga Duha. Međutim, i svaki čovek koji se preda slastima zemaljskoga života sličan je ovoj smokvi, jer takav nema duhovnog ploda da bi dao Hristu kada ogladni, već samo lišće koje vene i opada kao prolazna maštanja ovoga sveta. Na takvog se odnosi prokletstvo, jer Hristos kaže: „Idite od mene prokleti u oganj.“ Takav će čovek usahnuti kao smokva, pržen u paklenom ognju, i njegov jezik će se osušiti kao jezik onoga bogataša (u priči o ubogom Lazaru).
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje