Sveto pismo

Jevanđelje po Mateju 26,23

23

A on odgovarajući reče: koji umoči sa mnom ruku u zdjelu onaj će me izdati.

ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν· Ὁ ἐμβάψας μετʼ ἐμοῦ τὴν χεῖρα ἐν τῷ τρυβλίῳ οὗτός με παραδώσει·

Tumačenje stiha

Komentari

1
23-25

Javno ukorava izdajnika, pošto se ovaj nije pokajao kada ga je prethodno tajno ukoreo. Zato ga sada javno izobličava govoreći: „Koji umoči sa Mnom ruku u zdelu…“, kako bi se barem u tom trenutku ispravio. Ali, budući bestidan, Juda je umočio ruku u Hristovu zdelu. Gospod tada kaže: „Sin Čovečiji ide, kao što je pisano za Njega.“ Dakle, iako je predodređeno da Hristos postrada za spasenje sveta, ne treba za naše spasenje smatrati zaslužnim i Judu, već ga radije treba sažalevati.

Ono što je uradio nije učinio kao saradnik u Božjoj nameri, već iz svoje vlastite zlobe. Ako pak dobro razmisliš ni Hristos ranije nije želeo da bude raspet. To pokazuje kada se (u Getsimaniji) moli da Ga mimoiđe čaša stradanja. Ali, budući da je (po Svojoj božanskoj prirodi) znao pre svih vekova kako se ljudi zbog zlobe neprijatelja ne mogu drugačije spasti, ono što prethodno nije bila Njegova namera sada to postaje. Govoreći da bi bolje bilo da se nije rodio taj čovek koji će Ga izdati, pokazuje da je bolje ne postojati nego li živeti u grehu. Obrati pažnju na reči „Sin Čovečiji ide…“, koje pokazuju da Njegovo umiranje neće biti smrt već odlazak na drugo mesto.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje